Sutra, 4. veljače na Prisavlju 3 održat će se svečanost dodjele priznanja Ponos Hrvatske. U emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" proteklih nekoliko tjedana predstavljali smo ovogodišnje laureate.
Ukupno ih je 15, a zadnju ćemo predstaviti priču o inovatorima - vizionarima i njihovim ekološkim, samoodrživim plovilima budućnosti.
Cijelu priču pogledajte na poveznici - https://magazin.hrt.hr/price-iz-hrvatske/vizionari-cija-ekoloska-plovila-buducnosti-mijenjaju-putnicki-prijevoz-na-jadranu-10590398
MLJET – U Nacionalnom parku Mljet prometuju tri solarno-električna katamarana, djelo su inženjera i inovatora Tomislava Urode, koji objašnjava kako ovi katamarani funkcioniraju.
– Ti brodovi funkcioniraju odlično. To je jedan pravi inženjerski projekt od samog početka u koji je bio uključen široki tim inženjera i profesora s različitih znanstvenih institucija. Od 2018. oni plove unutar NP-a i kompletnu energiju dobivaju iz solarnih panela. Nemaju potrebu za nadopunjavanjem, iako imaju tu mogućnost, koja se može iskoristiti u slučaju možda većih energetskih zahtjeva za plovidbu ili lošijih dana – objašnjava Tomislav Uroda za N1.
Na upit što kad je vrijeme oblačno, Uroda je pojasnio da za te brodove u slučaju oblačnog vremena vrijedi to da imaju baterijsku banku u kojoj je pohranjena energija za plovidbu.
– Mi ih deklariramo kao brodove sa 100 nautičkih milja dnevne plovidbe, ako to prebacimo u vrijeme plovidbe, to vam je cijeli dan – objašnjava.
Otkrio je također da razvijaju četvrtu generaciju brodova, još naprednijih od onih koji plove Nacionalnim parkom Mljet. Katamarani koji plove NP-om Mljet izgrađeni su u Zagrebu, cestom su došli do Splita i onda doplovili do otoka Mljeta.
Razvojem ovakvih brodova, otvara se pitanje dovoljnog broja educiranih ljudi koji bi servisirali brodove. Uroda smatra da u Hrvatskoj nedostaje ljudi educiranih u svim zanimanjima općenito.
– Što se tiče servisiranja ovih brodova oni su u svom većem dijelu slični ili potpuno isti klasičnim brodovima, trup, mehanički dijelovi itd. Solarni katamarani imaju solarnu elektranu i to je nešto što treba uzeti u obzir kod servisiranja – otkrio je Uroda. Komentirao je i inicijativu koju je pokrenuo o jadranskoj floti od čak 21 zelenog katamarana. – Inicijativa je projekt na kojem radimo već dulji niz godina zajedno sa znanstvenim institucijama. Riječ je o električnim, brzim brodovima, njihove brzine idu do 95 čvorova, i to su brzi putnički brodovi za povezivanje otoka – pojašnjava Uroda.
Na upit koliko je realno da jedan ovakav brod kroz idućih pet godina zaplovi do otoka Visa, inženjer je odgovorio da to pitanje treba ići na jedan drugi nivo, potvrdivši da ovdje misli na državu.
– Mi smo dobili pisma interesa od drugih uprava, grad Dubrovnik, Korčula, Splitsko-dalmatinska županija, Šibensko-kninska žele da kod njih zaplove takvi brodovi. Inicijativa je predstavljena ministarstvima, vrlo dobro je prihvaćena i predlaže se za financiranje. Kad će to krenuti, meni je teško reći, netko tko upravlja sredstvima će reći, krećemo sad ili za godinu dana-dvije. Mi smo jasno dali do znanja da možemo krenuti odmah jer je projekt u razvoju, treba ga samo završiti i početi s brodovima – kazao je.
Tomislav Uroda (49), inače inženjer strojarstva i brodogradnje, poželio je bolje povezati kopno i more. Ta ga je ideja dovela do osnivanja tvrtke za prijevoz i sna o izgradnji energetski učinkovitih i ekološki prihvatljivih brodova. Njegov je plan bio izgraditi svojevrsni morski metro koji bi povezivao Šibenik i okolne otoke. Tako je 2007. godine došao na ideju da kreira inovativne lagane solarno-električne brodove, a tvrtku iCat je osnovao 2011. godine.
Njihov solarno-električni katamaran jedini je samoodrživi brod na svijetu, dobio je brojna svjetska priznanja i nagrade. Jedna od vodećih svjetskih konzultantskih agencija, Ernst & Young je u svom dokumentu iz rujna 2020. godine, “A Green Covid-19 Recovery and Resilience Plan for Europe”, stavila iCat na listu s tisuću zelenih projekata važnih za oporavak, spremnih za tržište i trenutnu implementaciju te kao jedan od 46 europskih prioritetnih projekata. Tvrtka je 2020. bila u finalu nagrade Zlatna kuna Hrvatske gospodarske komore, a dobitnik je i nagrade Energy Globe Awards.
“Ideja je bila napraviti brod za vlastite potrebe i uspostaviti nove turističke linije, budući da se ne zarađuje na gradnji brodova, već na uslugama prijevoza. Još se držimo tog modela, no teško ga je uspostaviti ako nemaš partnera, investitora ili ako država ne stane iza tebe. Zato je za nas jedini način bio da prvo stabiliziramo poslovanje uz pomoć stranih kupaca. U to smo krenuli, interes postoji, no do realizacije nije došlo, najviše zbog situacije s pandemijom”, priča Tomislav Uroda.
Misija tvrtke iCat je razviti nove navike promovirajući brodski prijevoz kao brži, jeftiniji i udobniji način putovanja. Približiti otoke kopnu, obogatiti kvalitetu života onih koji žive s morem, stvoriti novo iskustvo svim putnicima. Prve dvije godine tvrtka se bavila samo razvojem prvog modela broda, a došlo je i do važnih suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje te Institutom za elektrotehniku Končar. U razvoj vlastite proizvodnje krenuli su 2017. godine, kada su počeli gradnju četiri broda: tri su prodana Nacionalnom parku Mljet, a četvrti još čeka svojeg kupca. Dosad su prošli kroz šest EU projekata, uz pomoć kojih su razvijali prototipe brodova, izrađivali kalupe, opremali proizvodni pogon, nastupali na međunarodnim sajmovima i uspostavljali suradnju sa znanstvenim institucijama, kako bi dalje razvijali svoje projekte i nove modele, no tada je došla korona, a priča stala.
“Dobili smo priznanja i nagrade, no izostala je komercijalizacija i konkretna podrška države, potrebna da bi priča i zaživjela. Imamo partnere iz Nizozemske koji nam isporučuju baterije. No, kada je prošle godine počela korona, i njihova je proizvodnja imala zastoje. Kod njih je država podmirila trošak čitavog hladnog pogona i oni sada nastavljaju gdje su stali. Kod nas takvih mjera nije bilo, a mnogi od nas koji ne radimo izravno u turizmu, pa nismo dobili potpore, ovisimo o njemu jer onaj koji koristi hotele koristi i prijevozna sredstva”, pojašnjava i dodaje kako vjeruje da bi do uspjeha lakše došli u nekoj drugoj zemlji.
Uspjeh na stranom tržištu
“Vjerojatno ne bismo ništa drugačije radili, ali bismo se ranije i lakše otvorili prema stranom tržištu. Tamo je bolja platežna moć i prepoznaje se kvaliteta. Kod nas je na natječajima glavni kriterij i dalje cijena, a nama nije cilj raditi jeftine, već kvalitetne proizvode”, pojašnjava Uroda i napominje da se vani ne možeš prodati, ako prije toga ne uspiješ kod kuće.
“Pokušavali smo vani s projektnom idejom, no to je neučinkovito jer sve zanima gdje mogu vidjeti gotov brod. Pogotovo kad je u pitanju brod na solarni pogon za kojeg tvrdiš da ga neće morati puniti gorivom. Ljudi su skeptični, kako vani, tako i kod nas”,
Zbog toga, ali i različitih carinskih propisa i administrativnih zavrzlama, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama, žele napraviti proizvodni pogon i istraživački centar negdje drugdje u Europi. Trenutačno je najizglednija Nizozemska, a nakon toga planiraju s proizvodnjom započeti i na drugim kontinentima. U dugoročnim planovima je proizvodni pogon u SAD-u i na Bliskom istoku.
Jedan od najvećih poduzetničkih propusta dogodio im se, kažu, kod formiranja cijene. Naime, kad su se prijavljivali na natječaj Nacionalnog parka Mljet loše su predvidjeli vlastite troškove i zbog toga su i danas u kreditima.
Na pogreškama se uči
“Razvoj samog modela broda stajao je više nego što smo predvidjeli, loše smo postavili cijenu prvih brodova i zbog toga smo bili prisiljeni dizati privatne i poslovne kredite i još se oporavljamo od toga. To je bio prvi brod i nismo računali na neke troškove. Recimo, stolce nabavljam iz Australije jer smo htjeli proizvod koji ima prozračnu tkaninu, ne grije se na suncu i ne lijepi se za kožu. Transport stolaca iz Australije traje i skup je. Da je situacija normalna, to ne bi bio strašan problem jer bismo prodajom nekoliko brodova po komercijalnim cijenama uspjeli pokriti taj dug. No, zbog korone prodaja stoji. Iako se tržište lagano počelo otvarati, očekujemo da će se komercijalizacija električnih brodova početi događati tek za godinu dana kada se turizam oporavi i krene nova sezona”, kaže.
Ono što je vrlo zanimljivo u ovoj brodograditeljskoj priči je da se ona događa daleko od mora, odnosno u Zagrebu, no to je, tvrdi Uroda, zapravo i vrlo logično. „Živim u Zagrebu i ovdje gradimo brodove jer na obali postoji problem radne snage. Zbog toga sve što se može prevesti do obale, treba raditi što dalje od nje jer se na obali bolje živi od turizma ili na primjer, od remonta brodova. Cijena remonta brodova je na moru sada deset puta veća, nego što bi bila bez turizma i zato je zanimljivija poduzetnicima“, objašnjava brodograditelj koji često zažali što se počeo baviti gradnjom brodova jer, kako kaže, ima puno jednostavnijih poslova. Jedan od njih je savjetovanje, kojim se tvrtka iCat također bavi i zahvaljujući čemu trenutačno i opstaje.
Brojne poteškoće u poslovanju, tvrdi, stvaraju i mnogobrojni zakoni, pravilnici i propisi. „Imamo jako puno zakona, propisa, pravilnika za koje ni ne znaš da postoje, a koji se i brzo mijenjaju. Odlučiš li proizvoditi igračke, nećeš na jednom mjestu dobiti popis propisa koji se odnose na tebe, nego tek kad kreneš raditi postupno otkrivaš administrativno-birokratske zavrzlame uz koje često idu i različiti nameti.“
To je jedan od razloga zašto pozdravlja projekt Digitalna komora Hrvatske gospodarske komore. Od dodatnog potencijala za razvoj usluga platforme, ističe ispis sve zakonske regulative koja se odnosi na nečiju djelatnost i prilagođeno selektiranje natječaja po potrebi pojedine tvrtke, za što trenutno plaćaju privatne servise.
Vaš putokaz do cilja
Platforma Digitalnakomora.hr namijenjena je poduzetnicima svih veličina i poslovnog iskustva. Sadrži čitav niz modula za pokretanje i razvoj poslovanja: edukativne vodiče i hodograme, alat za izradu poslovnog plana, pomoć iskusnog savjetnika, bazu izvora financiranja i sajmova, alate za istraživanje konkurencije i informacije o poslovanju na međunarodnom tržištu. Platforma je posve besplatna za sve članice Hrvatske gospodarske komore.
Sunčeva energija pokretač je brodova kojima Zagrepčanin Tomislav Uroda želi tu vrstu prijevoza na vodi učiniti ekološkijom, bržom i udobnijom, a njegova samoodrživa plovila već nekoliko godina to uspijevaju na Mljetu.
Frustracija zbog vrlo rijetkog i siromašnog međuotočnog prijevoza Tomislava Urodu nagnala je da rješenje tog morskog problema pokuša izraditi u vlastitoj radionici. Ideja da mjesto jednog većeg broda dnevno plovi više manjih, a koji će uz to još biti energetski učinkoviti i prihvatljivi za europsku budućnost smanjenja emisija stakleničkih plinova, borbe protiv klimatskih promjena te investiranja u zelene tehnologije, prerasla je u uspješnu međunarodnu priču.
Tada mladi inženjer strojarstva i brodogradnje, rođeni Zagrepčanin koji korijene vuče s otoka Murtera, u ostvarenje svog poslovnog poduhvata krenuo je prije desetak godina osnivanjem tvrtke iCat, a u godinama koje su slijedile stao je uz sam bok vodećim inovatorima u svijetu. Priliku za osvajanjem tržišta vidio je u solarnim i elektrobrodovima.
"Od početka nismo htjeli izumiti jeftin proizvod nego smo željeli kvalitetniju, luksuzniju varijantu tog brodskog prijevoza i samim time ne samo u onom putničkom, ekonomskom dijelu nego i u tehničkom - od akumulacije, baterije do solara", kaže Uroda.
Povezati otok s kopnom, brodski prijevoz učiniti bržim i udobnijim načinom putovanja te premostiti problem nedostatka goriva na otoku bile su ključni problemi u Nacionalnom parku Mljet u kojem prometuju prva tri solarno-električna katamarana. Ta tri broda imena babyCat, koja se pokreću energijom iz solarnih panela na krovu broda, prvi su takvi samoodrživi brodovi u svijetu. Razviju brzinu od najviše 9,5 čvorova, a prime 54 putnika. Višak solarne energije pohranjuje se u baterijama na brodu.
"Brod na sebi ima i obalne punjače što znači da ga je moguće nadopunjavati s obalnog priključka. To nadopunjavanje je dobra opcija, i brodovi na Mljetu već plove nekoliko godina u ljetnim mjesecima i nikada nije bilo potrebe za tim nadopunjavanjem jer se dovoljno energije dobiva iz solara", u razgovoru za Hinu govori ovaj 50-godišnjak.
"Izradili smo još jedan takav katamaran, ali taman je bio završen u vrijeme kada se dogodilo sveopće zatvaranje. Kao što je nestao avionski i autobusni prijevoz, tako je nastao kolaps i kod nas. U nekoliko mjeseci ove pandemije interesa za naše brodove uopće nije bilo, ali već neko vrijeme svakodnevno dobivamo upite", govori Tomislav kojemu je u planu da svoje proizvode plasira diljem Europe, a onda, kada se stvore i uvjeti, po cijelom svijetu.
Osim solarCat broda, kakav je predstavljen na Jarunu, na istoj proizvodnoj platformi moguće je sagraditi još dvije vrste katamarana - jedan nešto širi koji će imati stotinjak mjesta te drugi s dvostrukim pramcem, odnosno brod koji se ne okreće u vožnji nego prometuje na kraćim relacijama.
Veliki je problem, kaže Uroda, i radna snaga.
"Sanjali smo kako ćemo imati svoje radnike u proizvodnom pogonu, ali smo s vremenom shvatili i kako ovaj posao nije atraktivan i kako će ljudi ovdje dolaziti i odlaziti. Hrvatska više nema radnu snagu. Svjesni smo situacije, no zato je stalan naš razvojni tim", naglasio je Uroda.
Veće korištenje potencijala sunčeve energije jedan od glavnih ciljeva europskog Zelenog plana kojim se do 2030. žele smanjiti ugljične emisije za 55 posto. Intenzivnije korištenje obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti ključni je čimbenik ostvarenja te ambicije.
Ambicije je u Hrvatskoj potrebno potaknuti, a građane educirati o prednostima korištenja sunčeve energije, bio je zaključak dvodnevne konferencije "Dani sunca" koja se krajem listopada prošle godine održala u Hvaru. Solarni sektor se razvija jako sporo iako je cijena takve energije niža nego ikad, rečeno je na tom skupu.
Tvrtka iCat dosad je prodala četiri solarna broda. Zadnji posao bio joj je onaj s Nacionalnim parkom Mljet, kojem su isporučena tri plovila BabyCat, s time da je zadnji brod predan početkom prošle godine. Ugovor je bio vrijedan oko 10 milijuna kuna.
Izbijanjem pandemije koronavirusa narudžbe i proizvodnja su stali. Uroda se posvetio projektiranju novih tipova brodova te dogovorima oko inicijative Autonomni elektrobrodovi za pametne otoke i gradove, pokrenute prije desetak dana
Uz iCat, pokretači i potpisnici inicijative su Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Centar za transfer tehnologije i Inovacijski centar Nikola Tesla.
Inicijativa predviđa razvoj i gradnju 21 putničkog katamarana kapaciteta od 100 do 300 putnika u tri veličine te će po jedan od svakog modela biti smješten diljem Jadrana u sklopu pilot-projekta testiranja mogućnosti pojedinih destinacija.
Najmanji katamaran bio bi dužine 17 metara, širine sedam metara, a mogao bi primiti 94 putnika. Njegova vrijednost je oko dva milijuna eura.
Što vas je motiviralo da izađete s inicijativom? Želite li i vi zagristi dio financijskog kolača koji dolazi s Europskim zelenim planom što ga ambiciozno gura Bruxelles?
Ne gledamo na to toliko oportunistički. Kod nas se u posljednje vrijeme iznjedrilo puno oportunističkih projekata zato što sad svi 'grizu' na nešto zeleno i samoodrživo. Mi samo nudimo ono što znamo. Projekt razvijamo od 2010., kad smo započeli prvu suradnju s Fakultetom strojarstva i brodogradnje na razvoju putničkih brodova. Zatim smo 2015. napravili detaljnu analizu s Končar Institutom za elektrotehniku o mogućnosti implementacije elektropogona na brod. Inicijativa je logičan slijed sveg onoga što godinama radimo.
Stoji li iza inicijative neki jak financijer ili pucate samo na novac iz fondova EU-a?
Inicijativa nema financijera iza sebe. Ona je rezultat dugoročnog razvoja i razgovora s državnim institucijama o onome što im treba i što bi one financirale u sljedećem proračunskom razdoblju.
Tomislav Uroda u razgovoru s novinarom tportala
Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić
Kakav je interes pokazala država? Na potpisivanju nije bio nitko od ministara.
Bili su prisutni državni tajnik iz Ministarstva gospodarstva i ravnateljica Uprave unutarnje plovidbe Ministarstva mora. Njihov je stav da će to biti jedan od prioritetnih projekata u narednom financijskom razdoblju. Ono što smo čuli u komunikaciji s institucijama to je da imaju na raspolaganju 227 milijardi kuna koje moraju potrošiti u razdoblju od 2020. do 2027. godine. To je jako kratak period i ostalo je svega još pet godina, a mi prvi brod možemo isporučiti u trećoj godini projekta. Administracija je jako spora. Europski plan oporavka počeo je iste godine u kojoj se pojavila korona. Ideja je bila da zemlje troše novac kako bi spasile ekonomiju. Kod nas se dosad nije dogodilo ništa.
Tko bi trebao aplicirati za europska sredstva?
Očekujemo da to dođe s vrha. Nije nam plan upravljati brodovima. Izgradit ćemo ih za nekog prijevoznika koji će aplicirati za sredstva. Država je ta koja mora prepoznati projekt i staviti ga u jedan od svojih programa, kao što je bio slučaj s inicijativom Mate Rimca za istraživanje, razvoj i proizvodnju autonomnih električnih taksija.
Uroda je osnovao tvrtku iCat 2011. godine
Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić
Je li interes za vaše katamarane pokazala državna Jadrolinija?
Jadrolinija ne, ali druge privatne prijevozničke tvrtke - da. Jadrolinija je ogromna tvrtka i ona možda konzervativno gleda na taj proces.
Spomenuli ste Rimca, a vi ste, možemo to tako reći, njegov morski pandan. Jeste li imali kontakta s njim? Mogu li se njegove baterije koristiti u vašim brodovima?
Ne surađujemo s njim, već uvozimo baterije. Iako smo prije desetak godina Rimac i ja razgovarali o tome može li nam složiti baterijski pogon. Rekao mi je: ‘Ti napravi brod, ja ću donijeti bateriju, pa ćemo vidjeti što ćemo dobiti.’ Međutim razvoj broda malo je kompliciraniji od razvoja automobila. Prototip broda jako je skupa stvar. Ne može se početi raditi u garaži, već ga odmah moraš prijaviti u kapetaniji kao brod u gradnji. Zatim te kroz cijeli proces prati Hrvatski registar brodova. Oni prvo moraju odobriti projekt, strukturu i opremu broda. Dolaze na postavljanje kobilice, provjeravaju materijale koji su ugrađeni…
Kakva je situacija u drugim europskim zemljama? Razvijaju li one flote električnih brodova?
U periodu od 2009. do 2011. radio sam za norvešku tvrtku CroNoMar. Kad sam im govorio o električnim brodovima, oni su na to odmahivali rukom. Što će nam to, govorili su, kad imamo naftu. Ali dok smo se mi u Hrvatskoj premišljali, Norvežani su promijenili ploču i danas imaju najjaču flotu električnih brodova na svijetu. Oni grade velike brodove, uglavnom trajekte, kojima premrežavaju fjordove.
Vaš je fokus na manjim brodovima. Zbog čega?
Naša inicijativa ide u smjeru onoga što je tehnološki moguće u Hrvatskoj. U medijima imate svakakvih priča - o brodovima koji će cjelodnevno voziti i prelaziti 150 milja, s ne znam koliko putnika i s brzinom od 15 čvorova. Ali da bi ih se punilo, treba vam, malo da karikiram, nuklearna elektrana. Zato guramo relativno manje putničke brodove za 100, 200 i 300 putnika. Oni moraju biti ultralagani kako bi se uopće ostvarila energetska mogućnost implementacije pogona na električnu struju. Razvoj flote elektrobrodova pratit će razvoj energetske infrastrukture za opskrbu brodova električnom energijom pa projekt tako predviđa razvoj punionica s baterijskim spremnicima te solarnim elektranama za proizvodnu električne energije.
SolarCat bio je jedini komercijalni samoodrživ brod sa solarnom energijom
Koliko ste zadovoljni razvojem vaše tvrtke iCat? Osnovali ste je prije deset godina, ali ste još uvijek startup.
Ovo je priča koja traži puno vremena, ulaganja i strpljivosti. Naš solarCat, koji smo isporučili Nacionalnom parku Mljet, kad smo ga proizveli, prema mojim saznanjima, bio je jedini komercijalni samoodrživ brod sa solarnom energijom. On se nikad ne puni, ne priključuje se na obalni priključak, već autonomiju dobiva iz solara. Nije u njega ugrađena neka znanstvena fantastika, nego je riječ o uspješnoj integraciji. Optimiziran je trup kako bi se smanjio otpor, visokoefikasni motori su iz pulske tvrtke Tema, velika je krovna površina za solarne panele koji isto dolaze iz Hrvatske, iz Solvisa. Mislim da je to jako dobra priča. Nismo veliko brodogradilište niti nam je to cilj postati u smislu velikog broja ljudi. Veliki proizvodni pogon je veliko financijsko opterećenje.
Je li posao s Nacionalnim parkom Mljet bio profitabilan za vas?
Projekt je bio vrijedan osam milijuna kuna plus PDV, a na tom ugovoru izgubili smo nekoliko milijuna kuna. Razvoj nas je puno više koštao nego što smo planirali. Hrvatski registar brodova tražio je neke stvari koje na početku nismo mogli predvidjeti. To je bio prvi brod koji je imao litijske baterije kao jedini pogon, zbog čega smo morali raditi posebne elaborate za procjenu sigurnosti i razviti softver za nadzor baterija te smo zaglibili na tom putu. Ali svaki razvoj košta.
Gdje imate proizvodni pogon i koliko imate zaposlenih?
U zagrebačkom Jankomiru imamo halu iznajmljenu od Grada Zagreba. Pogon je dovoljan za izgradnju deset brodova godišnje. Što se tiče zaposlenih, dok smo radili brodove za Mljet, imali smo između 15 i 20 djelatnika. Nisu svi bili zaposleni. U ovom trenutku nas je troje. Kriza zbog pandemije snažno je pogodila sav prijevoznički sektor. Što se tiče proizvodnje, sad stojimo. Trenutno smo posvećeni projektiranju i nekim manjim poslovima od kojih tvrtka živi. Jedan takav izrada je pristana u Iloku za Lučku upravu Vukovar. Pristani su plovni objekti na koje pristaju riječki kruzeri. Dosad su to bili obično stari brodovi i tankeri. Mi projektiramo nešto puno modernije.
Kad očekujete da će proći kriza i da će ponovo krenuti narudžbe za solarne i elektrobrodove?
Od ovog ljeta osjeća se lagano buđenje tržišta. Svaki tjedan imamo razgovore o novim projektima. Nadam se da ćemo nešto od toga i realizirati. Brod se ne prodaje preko noći, već to zna trajati i nekoliko mjeseci.
S kim konkretno razgovarate?
Naš smjer je Europa, prvenstveno Italija, jer ondje imamo poslovnog partnera. Zanimaju nas sve europske zemlje osim skandinavskih jer je njihova politika ta da kupuju domaće. Dugoročno nam je cilj otvoriti dva tržišta, SAD i arapske zemlje. U Americi smo već bili i dolaze nam upiti. Ali SAD je specifično tržište sa zakonom da svaki brod koji obavlja komercijalnu djelatnost mora biti proizveden u Americi.
Koliko ste do danas uložili u taj biznis i treba li vam investitor sa svježim kapitalom?
Mislim da smo dosad investirali u razvoj više od pola milijuna eura, što vlastitih sredstava, što sredstava iz fondova EU-a. Sama vrijednost opreme koja je u pogonu iznosi oko dva milijuna kuna. Što se tiče investitora, razmišljali smo o dokapitalizaciji. Ali nama ne treba ulagač koji ide u smjeru kratkoročne dobiti, već partner koji ima dugoročno strateško opredjeljenje. Naš je proizvod skup i dokapitalizacija u iznosu manjem od pet milijuna eura ne znači puno. Toliko nam treba da moderniziramo proizvodnju i osiguramo dovoljno operativnog kapitala.
Točno je to da sam rođen u Zagrebu, ali brodogradnja i brodovi moje su obiteljsko naslijeđe. Korijene s očeve strane vučem s Murtera, točnije iz Betine, u kojoj je moj djed bio kalafat pa sam mu s bratićima još kao dijete pomagao u gradnji brodova. Otuda mi ideje za formu, konstrukciju i osjećaj broda u plovidbi.
Gdje se vidite za deset godina?
Prema mom mišljenju, imate dvije vrste poduzetnika. One koji trče za dobiti i one koji rade ono što vole. Ja sam, čini se, ovaj drugi tip. Za deset godina volio bih da tvrtka i dalje postoji i da gradimo brodove. Da razvijamo nove ideje. Nemam megalomanske planove o zapošljavanju tisuću ili dvije tisuće ljudi. Želim raditi i živjeti u normalnom okruženju.